Evo i mi smo došli na red,
pozdrav vam šalje najdraži razred!

U prvi razred krenuli smo mali,
s učiteljicama Ivanom i Veselkom znanje smo brali.

Učiteljice Ružicu i Jelenu upoznale smo malo,
i s njima rasle kao stablo.

Učiteljica Katarina nas je u Gorski kotar na put odvela,
i do petog razreda dovela.

U svijet kršćanstva doveli nas vjeroučitelji Ivo i Ivan,
a engleski s učiteljicama Ines i Lidijom nikad nije bio miran.

U peti razred došli smo zbunjeni,
a na kraju izlazimo ljubljeni.

Ponedjeljak počinjemo jako,
s nastavnicima Irenom, Tonćijem i Stipom išlo je glatko.

Vjeronauk uvijek nam je bio jača strana,
s vjeroučiteljima Marinom, Božimirom i Petrom školska godina bajna.

Utorkom pospani smo bili,
nastavnicima Žarku, Marini i Nensi krv smo pili.

Sinko, došla i ta srijeda,
nastavnika Gordana i nastavnicu Tamaru naše znanje ko kiselina izjeda.

Valjna duljina četvrtkom bila je ravna,
ali nastavnik Nenad govorio je da je važna.

S nastavnicom Majom postale smo Njemice,
a s nastavnicama Frankom i Antonijom pjevale smo pjesmice.

Da Vinci nikad postat nećemo,
a nastavnicom Mladenkom bojice krećemo.

Petak lagan ko od ruke,
uz nastavnika Zvonimira nema muke.

Sa nastavnikom Srećkom već je obrnuto
i Pitagora se izvrnuo.

Šećer na kraju nastavnica Lara je bila,
sa šest minuta nas je kaznila.

Knjižničarka Anđela knjige nam je davala,
i kad da vratimo knjigu javljala.

Naša najdraža pedagogica Sandra,
velike nas već smatra.

Naša draga ravnateljica Ana uvijek nas je razveselila,
i svih osam godina uz nas bila.

Ali nismo sve ovo sami prošli,
s razrednikom do kraja smo došli.

Najmrža nam je rečenica rastavna
jer dolazi vrijeme rastanka.

Hvala vam, razredniče, za puno rečenica,
nadamo se da nam je gramatički točna ova pjesmica.